Vaša me kolegica kontaktirala jučer i ponudila razgovor za posao za "prodaju bannera".
 

Kao bivši office manager imala sam i iskustva u zapošljavanju kadrova u tvrtki navedenoj u životopisu pa si dozvoljavam napisati sljedeće:

 

Jeste li moj životopis uopće pročitali? Jeste li uočili da sam trenutno u radnom odnosu? Jeste li također uočili da je moj radni odnos vezan uz prodaju bannera završio netom prije upisane visoke škole smjera marketing? Znate li koliko košta godina studija pri toj poslovnoj školi? Mislite li zaista da bih uložila 67 tisuća kuna u svoje obrazovanje i onda ponovno išla prodavati bannere???

 

Imam 4,9 prosjek, najbolja sam studentica Škole, dobila sam dekanovu nagradu za poseban doprinos radu Škole, državnu stipendiju i povrh svega, osvojila sam 3. mjesto u internacionalnom natjecanju izrade studije slučaja u RH te ušla u top 5 najboljih ekipa na finalu u Beču.

 

Erste me ima na listi za razgovor za posao za odjel marketinga, pr ili hr, 3 najjače m. agencije u RH nude mi praksu, jedna u top 10 i stalno radno mjesto i njihov poziv očekujem ovih dana. U petak sam prihvatila novi honoraran posao jer su ljudi sa mojim prethodnim zadacima bili jako zadovoljni i preporučili me novom poslodavcu. A povrh svega imam još nebrojeno mnogo kvaliteta i RADNIK sam jer studentske dane, zbog plaće koja mi mjesecima kasni, preživljavam i sa pisanjem diplomskih radova, statiranjem i davanjem instrukcija...

 

Moje je pitanje - kako vas nije sram? Kako vam nije neugodno ponuditi mi taj posao? Čak ni posao nego RAZGOVOR za posao? Pa ako sam se javila za posao asistenta u marketingu i odnosima s javnošću - pa zar ja onda želim OPET prodavati bannere?

 

Posao koji radim trenutno volim najviše na svijetu i žao mi je što mi plaća kasni samo zato jer svaki mjesec i ja imam račune koje treba platiti, a neću ga prestati raditi niti kada nađem stalni, super plaćeni posao.

 

NE, neću prodavati vaše jebene bannere. Dajte posao nekome tko ga treba, pobogu, takvih je mnogo...

 

Lijep pozdrav,

"Nezahvalna"